„Ukoliko nije moguće jasno pripisati različite zločine, tada se optuženom za to niti ne može suditi. Sudsko je Vijeće, presuđujući Blaškiću prvostepenu presudu, upotrijebilo pogrešne pravne standarde, prvenstveno temeljene na manjkavom dokaznom materijalu, ali i procjeni dokle seže odgovornost zapovjednika.”
Citat iz drugostepene presude na suđenju Tihomiru Blaškić
(MKSJ, juli 2004. godine)

Odlukom Žalbenog vijeća haškog Tribunala Tihomir Blaškić osuđen je u julu 2004. godine za ratne zločine na devet godina zatvora, čime je za 36 godina smanjena prvostepena presuda iz 2000. godine. U drugostepenoj presudi s Blaškića je skinuta odgovornost napada na selo Ahmići, a od 19 tačaka optužnice na kraju su ostale samo tri, za koje je Blaškić, prema presudi Tribunala u Hagu odgovoran i kriv.

Tihomir Blaškić rođen je 2. novembra 1960. u mjestu Brestovsko, kod Kiseljaka u BiH. Završio je Vojnu akademiju JNA u Beogradu 1983. Krajem osamdesetih bio je kapetan prve klase bivše JNA. S početkom agresije na Hrvatsku u avgustu 1991., Blaškić napušta JNA i odlazi u Austriju. Godinu dana kasnije vraća se u BiH i priključuje Hrvatskom vijeću obrane (HVO). Od osnivanja HVO-a, 8. aprila 1992. aktivno učestvuje u osnivanju i operacijama u Operativnoj zoni Središnja Bosna.
U junu 1992. godine Blaškić postaje pukovnik HVO-a, te zapovjednik regionalnog štaba oružanih snaga HVO-a središnje Bosne. Godinu dana kasnije Blaškić je imenovan za generala i načelnika štaba HVO-a u Mostaru. Učestvuje i u operaciji “Oluja” kao dio hrvatskih snaga, a u novembru 1995. postaje inspektor Generalnog inspektorata Hrvatske vojske.

Optužnica za progon, ubistva i druge zločine protiv Bošnjaka. Iste godine (novembar 1995.), imenovan je za inspektora Generalnog inspektorata Hrvatske vojske. Tihomir Blaškić je zajedno s Darijem Kordićem, Marijem Čerkezom, Ivicom Šantićem, Perom Skopljakom i Zlatkom Aleksovskim optužen za zločin u Ahmićima u Bosni i Hercegovini, ali i za progon, ubistva i druge zločine protiv Bošnjaka u selima u okolini Viteza i Busovače.

Optužnica haškog Tribunala objavljena je za vrijeme pregovora u Dejtonu i hrvatska vlast se našla pod velikim pritiskom međunarodne zajednice da optužene Hrvate iz BiH izruči Haagu. Naime, do otvaranja arhiva u Hrvatskoj 2000. godine, Blaškić je za Haaški sud predstavljao najodgovorniju osobu za pokolj stanovnika Ahmića u Bosni i Hercegovini. U Haag je izručen 1.aprila 1996. godine. Iako je njegov dolazak u Haag u javnosti predstavljen kao dobrovoljna predaja, ispostavilo se da je Blaškić bio mjesecima prije pod pritiskom tadašnjeg političko-obavještajnog vrha Republike Hrvatske. Njegov advokat Anto Nobilo tvrdio je da je Blaškić isporučen bez pripremljene obrane, pa i bez ratne dokumentacije, koja mu je oduzeta.

“Ako treba živog me zapalite, ali ja sutra ne idem u Hag”, rekao je Tihomir Blaškić 28. marta 1996. kolegama generalima koji su ga uvjeravali da već sljedeći dan treba otići u Haag zbog podignute optužnice za zločin u Ahmićima. Blaškić će kasnije izjaviti kako njegov dobrovoljni odlazak u Hag nije bio upitan, već termin odlaska, je mu se supruga tek bila porodila.

Priznao je i da je 28. marta 1996. godine nestao na 12 sati i to kada je shvatio da su ga namjeravali isporučiti u Haag kao „poštanski paket“.

Sudski postupak pred Tribunalom

Kako se predao godinu i po dana prije Darija Kordića i devet drugih optuženih Hrvata iz Srednje Bosne, postupak protiv Tihomira Blaškića je izdvojen. Suđenje je počelo 24. juna 1997. godine. Bio je to jedan od najdužih haških procesa, sa suđenjem koje je završilo nakon dvije godine, krajem jula 1999.
Među svjedocima odbrane iskaz je dao i ratni dopisnik BBC-a iz Bosne i Hercegovine, novinar Martin Bell. Bell se početkom 1999. pojavio kao svjedok u slučaju generala Tihomira Blaškića, jer je 20. aprila 1993. bio prvi novinar na poprištu masakra u Ahmićima.

“Bio sam tamo. Ušao sam u selo zajedno s britanskim vojnicima koji su otkrili masakr. U to vrijeme izvještavao sam iz srednje Bosne. Kad sam vidio desetine ubijenih civila, skamenio sam se. Dogodilo se to 1993., u Evropi, kada više niko nije očekivao da bi se ljudi ubijali na taj način. Za mene je to bilo nešto najgore što sam ikad video”. Nas nekoliko novinara susreli smo se s Blaškićem sedam dana poslije Ahmića. Činilo se da je nesretan zbog svega što se dogodilo. Obećao je brzu istragu, a da li je proveo, ne znam”, izjavio je Bell pred Tribunalom u Hagu.

Tokom suđenja utvrđeno je da se Blaškić susreo sa pukovnikom Dankanom te da je tokom tog razgovora, Blaškić iznio tvrdnju da za zločin u Ahmićima nisu krive jedinice HVO. Slično je potvrdio u razgovoru sa novinarom zagrebačkog Danasa, Slobodanom Lovrenovićem – intervju je objavljen 05.10.1993, nekoliko mjeseci nakon zločina u Ahmićima. Martin Bell je tokom ispitivanja predstavio svoje vidjenje na tvrdnje Tihomira Blaškića.

Nepravosnažnom presudom 2000. godine osuđen je na 45 godina zbog zločina u Ahmićima, gdje je 16. aprila 1993. ubijeno 116 osoba. U Žalbenom postupku, presuda je 2. avgusta 2004. s 45 smanjena na 9 godina koje je već bio odslužio u pritvoru, pa je kratko nakon izricanja presude izišao na slobodu.

Odluka o smanjenju kazne nije podjelila javnost u BiH i Hrvatskoj. Za Oslobođenje u tekstu pod nazivom ” Kazna Blaškiću smanjena sa 45 na 9 godina ” tadašnji dopredsjednik Stranke Demokratske Akcije (SDA) Šefik Džaferović je izjavio: „SDA je analizirala presudu te da joj se čini da je ICTY usvojio činjenicu da Blaškić nije imao punu kontrolu na vojnim operacijama 1993.godine – u kojoj je počinjen zločin u Ahmićima“. Dalje Džaferović je izjavio da „SDA očekuje od Tribunala da utvrdi ko je odgovoran za stravičan zločin u Ahmićima“

Tadašnji predsjednik Republike Hrvatske Stipe Mesić u izjavi za Radio 101, koji je prenijelo Oslobođenje je izjavio: “Mogu reći da sam zadovoljan jer je ipak pravda pobijedila, ali, nažalost, svi ti dokazi, sve te činjenice koje su kasnije izvedene, bile su poznate i za vrijeme prvog suđenja. Da je Tužiteljstvo dobilo te dokumente, vjerojatno ne bi bila izrečena tako drastična prvostepena kazna. Ali, evo, mi smo ipak pronašli nešto tih dokumenata, koje je dobila obrana i Sud, i sada je izrečena kazna koja generala Blaškića može zadovoljiti.”

Euforično je dočekan u Zagrebu i Srednjoj Bosni, kao da ga je Haaški sud oslobodio krivica za sve zločine za koje je bio optužen. U Kiseljaku i Vitezu organizovane su svečanosti u čast njegovog povratka, a tada ga je primila i potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor.

Neposredno uoči isteka jednogodišnjeg roka nakon izricanja presude, glavna haaška tužiteljica Carla Del Ponte odlučila se, prvi put u povijesti Haaškog suda, tražiti reviziju jedne pravomoćne presude. Tužiteljstvo je tvrdilo da su tek nakon završetka procesa našli bitne dokumente iz kojih proizlazi da je Blaškić ipak kriv za Ahmiće, a optužili su i bivšeg potpredsjednika Vlade Gorana Granića da je svjesno manipulirao poslavši u Haag falsificirani izvještaj MUP-a o Ahmićima.

Nakon više od deset godina neizvjesnosti, 2006. godine, Tribunal u Hagu odbacio je zahtjev Carle Del Ponte za revizijom postupka i donio odluku da ponovnog suđenja Tihomiru Blaškiću – neće biti.

Tokom prvostepenog postupka Tužilaštvo je izvelo 104 svjedoka, a odbrana 46, prema podacima iz MKSJ – Martin Bell je bio jedini novinar koji je svjedočio u procesu i to kao svjedok odbrane Tihomira Blaškića. Prema dostupnim podacima iz Baze sudijskih spisa u procesu MKSJ protiv Tihomira Blaškića izvedena su 4.223 dokaza od kojih se njih 123 odnosi na medijske dokaze. Od prinatnih medija sadržaj Slobodne Dalamacije je najviše korišten kao dokazni materijal dok su s druge strane izvještaji BBCa odnosno televizijski prilozi Martina Bella bili najviše korišteni od televizijskih materijala.

Nedugo nakon izlaska iz pritvora Blaškić je u intervjuu medijima rekao kako se i danas pita je li mogao spriječiti zločin, što je tada propustio i je li trebao znati da se priprema nešto takvo, iako je objasnio kako je sastanak na kojem je dogovoren napad na Ahmiće, održan u kući Darija Kordića bez njegova znanja, jer je u to vrijeme postojala dvostruka linija zapovijedanja koja je često isključivala njegove naredbe ili ih je jednostavno mimoilazila.

Nakon konačne odluke suda u Hagu Blaškić se gotovo potpuno povlači iz javnosti, najavivši pisanje meomara. U Ahmićima je bio nekoliko puta i iskazao žaljenje zbog zločina i 116 ubijenih civila.

Izbor tekstova iz arhiva INFOBIRO

U digitalnom arhivu INFOBIRO prema ključnoj riječi “Tihomir Blaškić” dostupno je 211 tekstova.

IZBOR TEKSTOVA IZ ARHIVE MKSJ KORIŠTENIH U SLUČAJU TIHOMIR BLAŠKIĆ

NOVINARI KOJI SU SVJEDOČILI U PROCESU MKSJ PROTIV TIHOMIRA BLAŠKIĆA

MARTIN BELL

Martin Bell je britanski UNICEF ambasador, bivši ratni reporter i nekadašnji nezavisni političar. Bio je i član parlamenta za Tattona od 1997. do 2001. godine. Poznat je i kao “čovjek u bijelom odjelu”.