BIOGRAFIJA
Sead Omeragić završio je Filozofski fakultet u Sarajevu 1982. godine. Nakon povratka u rodno Trebinje, 1984. godine, počinje da radi u lokalnim novinama, Glas Trebinja, gdje prvi put radi kao novinar, kasnije i urednik.
NOVINARSKI POČECI U GLASU TREBINJA
Bio sam novinar odmah i počeo da pišem neke stvari. Najviše sam volio reportaže napraviti, otići kod ljudi. Bilo je nekih neobičnih situacija, recimo, kad on meni kaže: idi, Sejo, pravi reportaže o starim ljudima tim, šta je problem da se, recimo, kaže ovoj socijalnoj službi da postoje neki ljudi možda koji nisu dobro paženi.
To je ipak u Titovo vrijeme, ipak je to bio socijalizam, koji je vodio računa o nekim stvarima. I onda sam ja išao stvarno po tim, i onda nađem 161 udovicu i samo jednoga udovca. I ja kažem, od ukupno svih tih reportaža što sam išao po selima, ispričam to Neđi, kad on, mi se smijali naravno, žene su dugovječnije u svim državama u svijetu. I bavio sam se tim poslom uistinu dobro. I poslije izvjesnog vremena sam bio i urednik. Odstupio je Neđo, nije volio nikad javnost, nije volio. Bio je dosta povučen u svemu tome, porodičan čovjek je bio.
Onda sam ja preuzeo novinu, dobro se sjećam, kada sam ja preuzeo to je, onda sam počeo da pišem masovno da zastupim i selo i grad i to, tako da smo imali u jednom trenutku zajedno sa pretplatom, ogromna je bila pretplata, gotovo 10.000 sam imao tiraža.
FILMSKI BIJEG IZ TREBINJA U SARAJEVO
U intervjuu za potrebe projekta “Novinarstvo kao prvi nacrt historije”, Omeragić je ispričao na koji način je pobjegao iz Trebinja i kako je došao do Sarajeva. Nakon što je objavio tekst u sarajevskom Svijetu, urednika Zlatka Dizarevića o tome ko je ubio predsjednika Izborne komisije u Trebinju, Omeragić je shvatio da treba promijeniti sredinu.
IZVJEŠTAVANJE ZA SLOBODNU BOSNU IZ BIJELJINE
Dolaskom u Sarajevo, početkom devedesetih godina, počinje da radi kao novinar Slobodne Bosne i Ljiljana. Prilika da izvještava iz Bijeljine aprila 1992. predstavlja novinarski motiv za bilo kojeg novinara. Kako je došlo do toga Omeragić svjedoči:
Sekretar tadašnji kabineta Fikreta Abdića je bio advokat Ahmed Žilić i Senad ga je pitao, kakve su prilike da recimo ja pošaljem svoga novinara u Bijeljinu, kaže jednoga, da ga prati, Fikreta Abdića.
Oni su rekli može, ali pod uslovom da je kao njegov zaposleni i Senad je pristao i odmah je rekao: tko želi da ide, pitanje redakciji postavio urednik Senad Avdić, postavlja pitanje redakciji i kaže, tko želi da ide u Bijeljinu? Naravno, odmah Haris Nezirović, to je mladost ova hrabra, Edina Delalićka, Adisa Busuladžić. Svi, praktično svi hoće da idu. Međutim, Senad kaže, opasna će situacija biti, jer smo gledali snimak onaj prije toga, one lomljave stakla, napada Arkanovaca na Opštinu i dio do Opštine, tamo je to. Kaže, opasna je situacija, kaže Senad, upozoren sam da se može ne vratiti od tamo.
I ja kažem, Senade, ja sam ipak najstariji, stariji sam i od tebe, meni je ipak 34. godina, ja kažem bolje da ja idem nego ovi dvadesetogodišnjaci, da vidimo šta je i kako je. I kaže Senad, u redu, idi ti, nema nikakvih problema, treba da se vidiš sa Fikretom, ponovo Ahmedom i to i dogovor je tu pao i ja sam tako ušao u Bijeljinu.
O SVJEDOČENJU PRED MKSJ
Pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Haagu bio je svjedok Tužilaštva u predmetima Slobodan Milošević i Momčilo Krajišnik.
Njegovi izvještaji o posjeti Biljane Plavšić i Fikreta Abdića Bijeljini, 4. aprila 1992. godine, nakon ubistva bošnjačkih civila, bili su dio dokaznog materijala korištenog zajedno sa video snimcima njihovog sastanka sa komandantom paravojne jedinice MUP-a Srbije Željka Ražnjatovića Arkana i zapovjednika Tuzlanskog korpusa JNA (generalom Savom Jankovićem).
…“Ključni trenutak pred Tribunalom je bio kada sam potvrdio raport koji je general JNA Marijan Praščević predao Arkanu. Šok je bio da jedan general podnosi raport komandantu paravojne formacije. To je bio jedan od dokaza o umiješanosti Srbije u rat u Bosni. Milošević je bio ljut i negodovao je zbog tog dijela mog svjedočenja”.
ODBRANA MOMČILA KRAJIŠNIKA
Odbranu Momčila Krajišnika zanimalo je na koji način je Omeragić odredio prioritete šta je važno da čitaoci Slobodne Bosne saznaju o dešavanjima u Bijeljini aprila ’92. godine. Dalje, zašto u svom tekstu nije napisao da mu je pripadnik Srpske dobrovoljačke grade u jednom momentu prislonio pištolj u glavu prijeteći da će ga ubiti.
PROVJERA SVIH IZVORA KAO NOVINARSKO PRAVILO
Tokom svoje karijere Omeragić je izvještavao sa ratišta u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Da li je tokom rata u Sarajevu bilo moguće pratiti novinarsko pravilo o provjeravanju svih izvora, Omeragić je svoje iskustvo pojasnio tokom intervjua.
NASTAVAK KARIJERE
Sejo Omeragić je urednik Informativnopolitičkog portala Bosna Global | Informativno politički portal. Tokom svoje karijere autor je više knjiga od kojih su najpoznatije: Satanski sinovi, Dogovoreni rat, Lobotomci i Smrt na Savskom mostu.
Izbor tekstova Seada Omeragića iz Digitalnog arhiva INFOBIRO
MAŠOVIĆ: Paravac je morao znati za masovne grobnice u Doboju
DIJELOVI IZ INTERVJUA - SEAD OMERAGIĆ
Utisci nakon svjedočenja pred MKSJ
Susret sa Željkom Ražnatovićem Arkanom
Novinar Slobodne Bosne u Bijeljini april 1992.godine
Svjedočenje u slučaju MKSJ protiv Slobodana Miloševića
Sastanak u Tuzli nakon povratka iz Bijeljine u aprilu 1992.godine
Slobodna Bosna, saznanja o planovima za rat
Ratno sjecanje iz Posavine
SLUČAJ U KOJEM JE SVJEDOČIO SEAD OMERAGIĆ
MKSJ PROTIV MOMČILA KRAJIŠNIKA
Bivši predsjednik Skupštine Republike Srpske i nekadašnji član Predsjedništva RS Momčilo Krajišnik, pravosnažno je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osuđen na 20 godina zatvora. Presudom iz 2009. godine proglašen je krivim za zločine protiv čovječnosti, progon, istrebljenje, ubistva i deportaciju nesrpskog stanovništva širom BiH.