SLAVOLJUB KAČAREVIĆ

You are currently viewing SLAVOLJUB KAČAREVIĆ

BIOGRAFIJA

„Kada su ratni događaji na stotinjak ili par stotina kilometara od redakcije, onda svi odlaze, kao da je fudbalska utakmica, sve redakcije imaju svoje ljude, i tu imaš svašta da vidiš, neki ovako, neki onako. Bilo je divnih izvještača, bilo je sjajnih tekstova, ali bilo je i neviđenih gluposti“.
(Slavoljub Kačarević o ratnom izvještavanju)

NOVINARSKA KARIJERA

Slavoljub Kačarević je svoj radni vijek proveo kao novinar, urednik, vlasnik novine, direktor novine i direktor štamaprije.
Prvi novinarski angažman bio je u listu „Student“. Kao jedan od najperspektivnijih mladih novinara, početkom 80-tih godina prošlog vijeka dolazi u dnevni list „Politika“, gdje ostaje skoro deset godina.
“Bile su to osamdesete godine i bilo je to jedno sjajno iskustvo i vreme na koje čovek može da bude ponosan, bez obzira što danas pričamo o tome kao o nekom jednopartijskom jednoumlju. Mi smo otvarali strašne prostore i mogli da napravimo svašta. S druge strane, javna reč je imala jednu društvenu težinu koja danas ne postoji. Bilo je to vreme kada je tekst u novinama vredeo”, ističe Kačarević u razgovoru za projekat “Novinarstvo kao prvi nacrt historije”.
Nakon “Politike”, Kačarević novinarsku karijeru nastavlja u dvonedjeljniku „Intervju“, gdje je bio pomoćnik glavnog i odgovornog urednika. Vremenom je Kačarević sa pozicije pomoćnika glavnog i odgovornog urednika, „sišao“ na poziciju urednika koja je u praksi bila novinarska pozicija. „Intervju“ je napustio tokom ’94. Shvativiši da tadašnje nezavisno političko novinarstvo nema više medijsku snagu, Kačarević se odlučio na zaokret u svojoj karijeri i osnovao je časopis pod nazivom „Život pasa“ – „I taj mi je list sasvim onako lepo išao od ruke, dogurao je negde u to siromašnom vremenu, znači to je vreme posle inflacije u Srbiji kada su plate bile po nekoliko maraka, kada se merilo za hleba da li ima, ja sam pokušao to da napravim i to je vrlo lepo krenulo. Doguralo do nekih 15-20 000 tiraža, za tu vrstu listova, koji imaju malo jaču cenu, to je sasvim bilo, što bi rekli održivo.” Kačarević je pored pisanja, uređivanja i vlasništva u medijima jedno vrijeme bio i direktor štamparije u kojoj su se štampale skoro sve novine koje nisu bile pod kontrolom vlasti Slobodana Miloševića i na kraju svoje novinarske karijere igrom slučaja postaje direktor novoosnovane dnevne novine „Glas javnosti“. Na poziciji direktora se zadržao dosta kratko, a usljed nesporazuma sa vlasnikom odlazi i iz Glasa.

UZALUDNO SVJEDOČENJE PRED MKSJ

Ono što će možda, pored ostalog, ostati zabilježeno u novinarskoj karijeri Slavoljuba Kačarevića jeste da je jedan od rijetkih novinara iz Srbije koji su svjedočili pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). Kačarević je bio pozvan kao svjedok Tužilaštva u procesu MKSJ protiv Mrkšića, Radića i Šljivančanina. U presudi od 27. septembra 2007. navedeno je da se optuženi Mile Mrkšić, Miroslav Radić i Veselin Šljivančanin terete za zločine koji su, kako se tvrdi, od 18. do 21. novembra 1991. godine ili otprilike tih datuma izvršeni nad Hrvatima i drugim nesrbima koji su se poslije pada Vukovara nalazili u vukovarskoj bolnici.
Kačarević je, kao novinar „Intervjua“, tokom novembra 1991.godine otputovao u Vukovar s ciljem da napiše tekst za časopis. Tom prilikom Kačarević je razgovarao sa majorom Veselinom Šljivančaninom i kapetanom Miroslavom Radićem. Dijelovi razgovora objavljeni su u „Intervjuu“ od 29.11.1991. godine i nakon 13.godina nakon što je tekst napisan postao je zanimljiv za istražitelje tužilaštva MKSJ. Detalje razgovora sa istražiteljima MKSJ, Kačarević je pojasnio u intervjuu za projekat „ Novinarstvo kao prvi nacrt historije“.

Slavoljub Kačarević je svjedočio 7. i 8.aprila 2006.godine. Uprkos pripremama za svjedočenje od strane Tužilaštva čiji je i bio svjedok, mogao se steći utisak da mu nije bilo jednostavno tokom ispitivanja – „pitanja su bila provokativna, bila su preterana, bila su bezobrazna. Pristrasna. Nisam očekivao da će tako biti, prosto zato što to nisam usitinu negde sreo dotle. Do samog suđenja to je sve izgledalo mnogo korektnije nego što sam očekivao i onda na samom suđenju kad su bili, doduše to je bilo u maloj meri, ali se desilo, ja sam bio krajnje onako iznenađen. Reko’, vidi boga ti, i oni su ipak krvavi ispod kože, iako se prave da su neutralni i fini.“. Između ostalog Tužilaštvo MKSJ je zanimalo kako je došao do Vukovara i šta se sve dešavalo tokom njegove posjete.

REZULTAT SVJEDOČENJA PRED MKSJ

Kačarević u intervjuu za naš projekat ne krije da je imao dileme da li treba da se odazove pozivu za svjedočenje “Pa, prosto, nisam znao kada će da me pozovu, imam ja neki život i obaveze, hoće da idem u Hag da mlatim sa njima, ne znaju ni sami šta hoće. A i učinilo mi se na prvi pogled, kako bi se reklo, nepotrebno da odmah kažem: da, hoću. Ja sam objasnio da ja imam želju da govorim o tome što se tiče suđenja bilo kog u Hagu, naročito o stvarima o kojima imam šta da kažem, gde sam nešto pozvan da kažem, ne mogu da pričam o nečemu što ne znam, ali recimo znam šta sam pisao, kako su moji tekstovi nastajali i tako dalje i rado ću da pričam o tome.“ Nakon 15 godina od svjedočenja, Kačarević je mišljenja da je uzalud išao da svjedoči i da MKSJ nije uspio u namjeri sa kojom je osnovan.

NOVINARSTVO KOJE JE U JEDNOM TRENU NESTALO

Kačarević nakon duge novinarske karijere savjetuje mladim ljudima da se ne bave ovim poslom, jer je novinarstvo kao profesija izumrla  ”Novinarstvo je u jednom trenu nestalo. Mi smo radili nekad nešto što je možda i bilo važno, ne može da se dokaže da nije i nešto što je zaista imalo i društveni ugled i smisao. To više ne treba nikome. Publika to ne traži. A kad bi publika tražila takve stvari, onda se ne bi prodavalo đubre u onim kioscima. Ne bi se gledale te bezvezne televizijske stanice koje su stvarno najbolje kad prikazuju reality program. Ono sve drugo je još gore od toga – informativni programi, gosti, emisije kao fol političke, to je tek da plačeš, da se ispovraćaš”, zaključuje Kačarević u razgovoru za projekat “Novinarstvo kao prvi nacrt historije”.

 Kačarević ima izražen skepticizam u pogledu sadašnjosti i budućnosti novinarstva „ Danas ne postoji autentični medij kojem možete da verujete. Onaj ko veruje medijima danas, bilo kome, ne kažem uopšte da je to ovaj ili onaj, on je u strašnoj opasnosti da postane magarac. Ne može se verovati. Čak i kada ukrstite podatke, evo recimo jučer Politika i Novosti, kao dva najstarija lista u Beogradu i da kažemo i najuglednija, objavljuju dva različita podatka o istoj stvari: Koliko je vakcina doneo Vučić u Sarajevo? U Politici piše 5000, a Novostima je valjda bilo malo pet, pa napisali 10 000. I to stoji ceo dan, niko to nije izmenio, u prvom izdanju je greška moguća, ali kad ostane za sva izdanja i stigne do beogradskog, da li je moguće da niko to nije video u toj redakciji? I to se dešava, ali to znači da su tamo svi ludi, a ne samo jedan koji je napravio grešku. I šta reći dalje, o ostalim stvarima koje takvi mediji mogu da ponude? Što je najsmešnije, nisam video nikakvo reagovanje dan kasnije, niko se nije izvinio čitaocima. Ne znam ko je pogrešio, mislim znam, nego šalim se. Taj što je napisao 10 000 treba da objavi sutra ispravku: slagali smo, odnosno pogrešili smo, netačno smo izvestili i tako dalje. Ma jok, nema veze. To je stvarno stanje”

Svoju novinarsku karijeru Kačarević je završio tokom 2003. godine. Sada je član Izvršnog odbora Udruženja novinara Srbije (UNS).

 

DIJELOVI IZ INTERVJUA - SLAVOLJUB KAČAREVIĆ