BIOGRAFIJA

Alija Lizde završio je Fakultet političkih nauka u Sarajevu, odsjek žurnalistika. Prvi novinarski tekst, o školi plivanja na Bistriku, napisao je kao brucoš za Večernje sarajevske novine.

NOVINARSKI POČECI

“Ja sam po svom temperamentu želio da budem ili pilot, ili novinar i imao sam jedan valjan razlog za to, a to je da ti ljudi žive brzo i kratko. Sjećam se kada je izašao taj moj prvi tekst ja sam kupio deset novina Večernjih, sjeo na krevet, poredao novine i divio se svom prezimenu. Meni je to bilo nešto, nešto veliko”, govorio je Lizde.

Tokom studija u Sarajevu, Lizde je radio za Naše dane i Televiziju Sarajevo, gdje iskustva stiče u redakcijama sarajevske hronike, kulturnog i sportskog programa. Nakon završenog fakulteta 1985. godine Lizde se vraća u rodni Mostar gdje nastavlja karijeru u dopisništvu Oslobođenja. Do rata u Bosni i Hercegovini radio je i kao sportski novinar Slobodne Dalmacije, nakon čega piše i za Vijesnik, te časopise Arena, Mila, Sport magazin i Auto klub.

POČETAK RATA U BOSNI I HERCEGOVINI

Rat u Bosni i Hercegovini ga zatiče u rodnom Mostaru gdje je bio član Informativno-propagandne službe 41. brigade i načelnik Informativno-propagandne službe 4. korpusa Armije RBiH. Tokom 1993. godine radio je u novinama 41. mostarske Brigade – Mostarsko jutro i kao urednik vijesti u Radio BiH – Ratni studio Mostar.

HAPŠENJE I ODVOĐENJE I BORAVAK U LOGORU

Vojna policija Hrvatskog vijeća obrane (HVO) uhapsila ga je na radnom mjestu 9.5.1993. godine i zadržala u zgradi MUP-a. Četiri dana kasnije (13.5.1993. godine) je, sa još 15 zatočenika, prebačen u zatvor u Ljubuškom. Krajem maja iste godine prebačen je na „Heliodrom” u Mostar, odakle je mjesec dana kasnije odveden u zatvor u Dretelj. Nakon 17 dana vraćen je na „Heliodrom”.

“Pamtim dan kad je u hangar na ‘Heliodromu’ ušao jedan od policajaca, čitajući s papira imena ljudi koji trebaju izaći napolje. Među njima se našlo i moje. Izdvojili su nas tridesetak, nije mirisalo na dobro, a ja sam mislio da idemo na strijeljanje. Na kraju smo završili ispred objekta na kojem je pisalo ‘Vojna policija Dretelj’. Tog dana je nastao pakao u mom životu. Četiri dana proveli smo u hangaru bez hrane i vode. Gušili smo se, osjećali da ludimo i umiremo od žeđi. Kasnije su nas hranili na način da je 11 logoraša dijelilo mali hljeb”, govorio je Lizde.

Oslobođen je 19.10.1993. godine na insistiranje Svjetskog udruženja novinara i novinarskih izdavača i Centra za nezavisnost medija iz Ljubljane.

POZIV ZA SVJEDOČENJE PRED MKSJ

U intervju za potrebe projekta na pitanje kako je došlo do toga da bude svjedok u slučaju MKSJ protiv Prilića i drugih, Lizde je ispričao kako je on znao da će biti pozvan da svjedoči u procesu prije nego što su zvaničnici MKSJ i došli do njega: “Ja sam dobio jedan poziv iz Zagreba i iznenadilo me, kad se javio čovjek koji se zove Berto Pušić. I ovako mi je doslovice rek’o a ja sam znao da je on haški optužnik, da je on u Hagu. Je li Alije Lizde? – Jeste. Ovdje Berto Pušić znači li ti, išta, moje prezime? Rekao sam da znači, znao sam čovjeka. Imao je svoju trgovinsku radnju Neretvu kod dopisništva Vjesnika gdje sam ja radio. Znao sam ga tako prije rata. Eto ti ćeš doći u Hag da svjedočiš pa, molim te, javit će ti se Drago Marić pa vidi volio bi da popriča s tobom. U to vrijeme je Drago Marić direktor državne RTV BIH a znam da je Drago Marić u nekom vremenu tamo rata i poraća bio šef kabineta Jadranku Prliću”.